IZLET U TEMIŠVAR, novembar 2018.

IZLET U TEMIŠVAR, novembar 2018.

IZLET U TEMIŠVAR
Prošle jeseni, nakon posete Jevrejskoj opštini u Budimpešti, rodila se ideja da se sledeće godine poseti Jevrejska opština u Temišvaru i ona je 16. i 17. novembra i realizovana.
U petak, 16. novembra u jutarnjim satima, krenuli smo prema Temišvaru dobrog raspoloženja. Sa vodičem smo obišli centar Temišvara, njegova tri velika trga i čuli puno podataka o istoriji i arhitekturi grada. Jedan od najzanimljivijih detalja bio je taj da je Temišvar, posle Njujorka, bio drugi grad u svetu koji je imao uličnu rasvetu. Temišvar ima tri sinagoge, najstarija se upravo renovira pa nismo imali prilike da je razgledamo. Jedina sinagoga u funkciji je ona u kvartu Jozefin i spram naše je mala, ali lepo ukrašena. Službu je održao rabin koji povremeno dolazi iz Izraela. Iznenadio me je znatan broj mladih
koji su aktivno učestvovali u molitvi. Pored engleskog, ubrzo smo pronašli zajednički jezik - mađarski. Novosadski Jevreji su do Drugog svetskog rata uglavnom govorili mađarski, to je ostatak uticaja Austrougarske, izgleda da je isti slučaj bio i u Temišvaru. 
Posle službe, ugostili su nas sa večerom u njihovim prostorijama. Najveći deo večere sastojao se od raznovrsnih i maštovitih salata koje je sam rabin pripremio, jer je on vegetarijanac. Bilo je tu posluženje i za ljubitelje mesa i kolača. Večeru je pomogao Džoint. Smenjivali su se topli pozdravni govori, na prvom mestu njihove predsednice Lučijane Fridman, rabina, a nadahnuto je govorila i predavačica, jedna od učesnica seminara o Holokaustu američkih i izraelskih korena, koja je bila oduševljena ovim negovanjem tradicije i prijateljstva u dijaspori. Izložbu o sinagogama u Rumuniji, nažalost, zbog Šabata nismo mogli da posetimo. Jevrejska opština Temišvar ima mnogo sličnosti sa Novosadskom, takođe danas broji oko 600 članova iako ih je nekada bilo 13.000. Kasno, umorni i puni utisaka, stigli smo u hotel. Sledećeg dana, jedna grupa je otišla u šoping a druga u šetnju gradom. Posle ručka u prijatnom restoranu, krenuli smo put Novog Sada i stigli u večernjim satima bogatiji za jedno divno iskustvo i druženje. Putnici se zahvaljuju
Opštini koja je dotirala deo puta. 


Ljiljana Lepuša