NOĆ DRUGAČIJA OD SVIH DRUGIH NOĆI

NOĆ DRUGAČIJA OD SVIH DRUGIH NOĆI

NOĆ DRUGAČIJA OD SVIH DRUGIH NOĆI

Koliko je samo ovaj put tačna ova rečenica iz Hagade za Pesah! No, iako nam je pandemija pokvarila planove za Seder večeru, ona ne može da stane na put jevrejskoj misli i učenju. I otud, ovaj bisl (jidiš, malo) komadić tradicije sa fokusom na teme od značaja za trenutnu situaciju, direktno u Vašem inbox-u, i kao Facebook grupa za diskusiju i dodatne sadržaje.

https://www.facebook.com/login/?next=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fgroups%2Fabisl%2F


Uz komad macesa i druge sastojke Seder tanjira, nadamo se da će i priložen tekst poslužiti da obeležite ovaj veliki praznik.
Hag sameah!

ŠTA ZNAČI REĆI: "SVAKO GLADAN NEK DOĐE I JEDE"?

Svake godine tokom Seder večere Jevreji u celom svetu započinju prepričavanje priče u Hagadi rečima: "Ha lahma ania", uključujući i rečenicu: "Svako gladan nek dođe i jede." [Hagada, 1990, str. 14.] Taj divan gest prenosi jednu od osnovnih vrednosti praznika Pesaha, a to je da svako, neovisno od svojih primanja, zaslužuje da proslavi svoju slobodu tokom Pesaha. Mišna nas podučava da čak i oni najsiromašniji treba za Seder da imaju 4 čaše vina (Mišna Pesahim 10:1).
Ali u kojoj meri je to zapravo moguće? Ko od nas zaista započinje Seder recitujući ove reči, vrata otvorenih ka ulici, iskreno spreman da ugosti siromašne?
Ispostavlja se da su kroz vekove jevrejske istorije učenjaci ovu rečenicu interpretirali na različite načine, dajući nam time priliku da je sagledamo drugačije nego što bismo možda prvobitno pomislili.
 
Bukvalno čitanje

Bitno je odmah napomenuti da su mnogi tumači kroz istoriju shvatali ovaj poziv upravo onako kako zvuči - bukvalno, kao poziv siromasima da se priključe njihovom Sederu. Rabi Isaija diTrani (13vek, Italija) je, na primer, ovako prokomentarisao:

Obaveza je da svaka osoba jede prve večeri Pesaha, te pozivamo bilo koga ko ne može sebi da priušti obrok.

(Haggadah Torat Hayyim, str. 17)

Štaviše, ova rečenica izgleda da vuče korene iz Talmuda, u priči o Rav Huni. Po svemu sudeći, rav Huna bi tokom svakog obroka, a ne samo za Pesah, otvorio svoje kapije i rekao:

Ko god želi, neka dođe i jede!  
(B Taanit 20b).

Rava, koji je čuo ovu priču, reče da on nikada ne bi mogao da se tako ophodi, jer je u njegovom gradu previše siromaha da bi ih sve nahranio (videti Rashi to B Taanit 21a).

Nahraniti siromašne pre praznika

Nije jasno kad se ova rečenica našla u Hagadi, ali već u 9. veku, Rav Matitjahu Gaon, veliki rabinski autoritet, napominje da se smisao ove rečenice promenio od njenog bukvalnog značaja. Zapisao je da ne treba da čekamo Seder veče kako bi otvorili svoja vrata i nahranili gladne. Šta je njegov predlog? Hraniti siromahe unapred, kako ne bi ni morali da zatraže pomoć za Pesah. Pa zašto onda i dalje recitujemo ovu rečenicu ako njome ne nameravamo da pozovemo ljude upravo sada? Zato što je deo naše tradicije da je recitujemo, i očuvanje tradicije naših predaka ima vrednost i kada su se običaji u praksi promenili.

Nahraniti sebe

Drugi pristup u analiziji je da ovaj poziv nikada nije trebao da se shvati doslovce. Cedekaja ben Avraham, autor pravne zbirke Shibbolei Ha-Leket (13. vek, Italija) pita:

Da li ljudi zaista otvaraju svoja vrata tokom večeri Pesaha i kažu, svako gladan nek dođe i jede? Kako neobično! Radije, to znači: svako ko je postio pred [Seder] kako bi povećao sebi želju za macesom, nek dođe i jede!
(Shibbolei Ha-Leket #218)

Drugim rečima, poziv gladnima da dođu i jedu je zapravo usmeren ka sebi i svojoj porodici.

Ukoliko nam je nepraktično da zapravo pozovemo i ugostimo siromašne u svojoj kući tokom Seder večere, ovu ideju možemo održati na druge načine, na primer, time što ćemo se unapred postarati da siromašni građani imaju dovoljno da jedu još pre prve večeri Pesaha, i time što ćemo pozvati sebe same, da učestvujemo u ovom posebnom obroku sa žudnjom i uživanjem.

Rabi Eli Kaunfer, za My Jewish Learning.

Tekst preveden i objavljen sa dozvolom.

Zahvaljujemo se Sari Stojković na inicijativi, odabiru, prevodu i pripremi teksta.