RADOŠEVIĆ ANIKA, ANA (rođ. ŠPICER – Sćasni) (Češke Buđejovice, 4. 9. 1915 – Beograd, 29. 12. 2004), balerina, koreograf, pedagog, operska rediteljka, prevodilac i publicista. Suprug Natan Rajs, inženjer. U Pragu je učila glumu, pevanje i balet. U Jugoslaviju se preselila 1936. godine. Nakon udaje u Zagrebu 1938, nastavila je da se usavršava u Školi modernog baleta Ane Maletić. U junu 1939. položila ispit pred Državnom komisijom u Beogradu. Iste godine preselila se u Sarajevo i otvorila sopstvenu baletsku školu. Posle bombardovanja Sarajeva, prebacila se s mužem u Split, da bi prešla u partizane gde je raspoređena za kulturno-umetničke poslove.
Bila je angažovana na Letnjem festivalu u Františkovim Laznima 1935. godine, a potom u Velikoj opereti u Pragu. Nakon preseljenja u Sarajevo, sa grupom naprednih omladinaca (Oskar Danon, Vojo Dimitrijević, Ismet Mujezinović) sarađivala je na predstavama sintetičkog pozorišta Kolegijum artistikum (sekcije Sarajevske filharmonije) kao igračica i koreograf. Zbog predstave Zašto plače mala Ema u kojoj je promovisala antimilitarističke ideje, progonila ju je policija, pa je početkom Drugog svetskog rata prešla u ilegalu. Radila je u Kazalištu narodnog oslobođenja od 1942. godine, a posle rata dobila angažman u Narodnom pozorištu u Beogradu kao balerina, a zatim kao rukovodilac Baleta i asistent reditelja. Od 1947. do 1951. bila je direktor Srednje baletske škole u Beogradu. Prvi put je samostalno režirala Mocartovu Otmicu iz Seraja 1958. godine. Penzionisala se 1970, ali je nastavila da sarađuje sa RTV Beograd, režirajući baletske tačke i televizijske balete, što je u ono vreme bio sasvim nov format. Iako u penziji, nastavila je da režira operske predstave širom Jugoslavije i u inostranstvu (Firenca, Venecija, Dalas, London, Milano, Amsterdam, Barselona, Kairo). U novosadskom Srpskom narodnom pozorištu kao gost režirala je Donicetijevu operu Don Paskvale (premijera 17. 11. 1962, dir. Marijan Fajdiga) i Masneovog Vertera (premijera 5. 2. 1968, dir. Mladen Jagušt).
BIBLIOGRAFIJA: Radošević, Ana. O scenskim izvođenjima Ohridske legende Stevana Hristića – prilog istoriografiji baletske umetnosti. Muzikološki institut SANU, Beograd, 2017.
LITERATURA: A-m, Opera Srpskog narodnog pozorišta, Scena, 1968, br. 2, 220; B. Ruškuc, Iskreni doživljaj, Dnevnik, 7. II 1968; I. Vrsajkov, Novi Sad: 20 godina Opere. Ludvig Minkus: Don Kihot. Žil Masne: Verter, Borba, 10. II 1968; Nadežda Mosusova: „Konci vremena – Ani Radošević “, Orchestra plus, Beograd, 2001; N. Mosusova, Ani Radošević, Politika, 22. III 2005; Enciklopedija SNP https://www.snp.org.rs/enciklopedija/?p=14871 ; A. Gaen (ur). Znameniti Jevreji u Srbiji, Savez jevrejskih opština Srbije, Beograd, 2011, 195; Rea Živković, „Uzbuna u pisaćem stroju“ (Collegium Artisticum), Beograd, 2014.